Zašto se vraćamo u prošlost

Zašto često se vraćamo u prošlost.

Zašto našim činjenicama zamaramo sebe i okolinu. Koji su razlozi da se opterećujemo istima ako je to već daleko iza nas. Često nas to opterećuje iako znamo da si ne možemo pomoći i istu vratiti i promijeniti. Nije dovoljno ako smo slike stavili u ladicu koja nam nije na dohvat ruke, spalili pisma ... I što se desilo – sve su slike ostale u glavi, a osjećaji u srcu. Jednostavno nismo ništa promijenili u svojoj glavi i svom ponašanju.


Za nas i našu budućnost bolje je prihvaćanje prošlosti, prihvaćanje tzv. pogrešaka i neuspjeha i razumijevanje da smo tu gdje jesmo. Mi  smo takva osoba kakva jesmo,  danas baš ZBOG, a ne unatoč našoj prošlosti.  Mi smo tu sa svim svih našim iskustvima, usponima i padovima i baš ZBOG njih.



Plakati i žaliti za nečim što jesmo ili nismo, zaboraviti, potiskivati ili baciti u prvu korpu.. Ne, ne ide to baš tako lako i to je dobra vijest.

Ići dalje, s prošlošću je naša realnost, ali ne i isticati istu na prvo mjesto. Ostaviti je tamo gdje pripada i iz nje izvući ono što nas nadahnjuje za ići naprijed s većom i jačom energijom.

Put do uspjeha nikad nije linearan

Pogreške i tzv. neuspjesi su način na koji učimo i neizbježni su!  Vlastite greške i neuspjesi su najbolniji i najskuplji, ali isto tako i najučinkovitiji. Pamtimo učinjeno i ne dozvoljava nam da napravimo isto jer nas je to koštalo i emotivno i materijalno.

Na svakom od nas je da prereže svoj čvor i shvati da je život pun tzv. uspona i padova, pogrešaka i neuspjeha.  Ali kada se osvrnemo unazad svaki naš postupak  dobije svoje mjesto i smisao i vidimo da čini jednu smislenu cjelinu.

Ne smijemo zaboraviti

Danas smo osoba kakva jesmo i tu smo gdje jesmo baš ZBOG svih prethodnih iskustava i ZBOG svake osobe s kojom smo se putem susreli, a ne unatoč.

Možda danas to tako ne vidimo, no gledano unatrag sve na kraju izgleda kao MOZAIK – iako sastavljen od slomljenih dijelova, jedna je lijepa cjelina.

Poštivati to što smo uradili, izvući maksimalne pouke i nastaviti dalje. Pred nama je još puno toga i potrebno je i uživati na putu prema zacrtanom cilju.

Sjećajmo se onoga što smo prošli,  kao nadahnuće za ono što je ispred nas.